U četvrtak, 2. svibnja, pokucali smo na vrata gospodina Ivana Šimunića s tortom u ruci i osmijehom na licu. Slavilo se sto godina života našeg najstarijeg mještana. Iskrene su mu čestitke uputili načelnik Saša Horvat, predsjednica i članica Socijalnog vijeća Šenkovca Jelena Fuss i Nada Lehkec te župnik Vladimir Kolarić. U Ivanovoj se obiteljskoj kući, u kojoj živi sa sinom Vladimirom, slavilo od jutra. Ipak se ne doživi 100. rođendan svaki dan! Ivan i Vladimir žive sami do 2016. godine kad je Ivan ostao udovac. Od smrti supruge Cecilije, Vladimir je preuzeo potpunu brigu oko oca i oko kuće. Za Ivana se, uz sina Vladimira, brine i Općina Šenkovec, na prijedlog Socijalnog vijeća ona mu svakodnevno financira topli obrok. Posjećuju ga i župnik te medicinsko osoblje, a oko njega su često i unuci iz Slovenije. Ivan je inače rodom iz Podturna, a u Šenkovec je doselio 1969. godine, netom nakon što su se on i supruga Cecilija vjenčali i u Šenkovcu napravili kuću. Većinu je života proveo u inozemstvu, gdje je radio kao građevinski radnik. Njegov je radnički put uključivao Njemačku, Austriju i Švicarsku, no kaže kako mu se uvijek bilo najdraže vratiti u rodno Međimurje. U mirovini je od 1982. godine. Svoje je penzionerske dane provodio radeći na poljima, s kravama, priskrbljujući i dalje za sebe i svoju obitelj. Ivan i pokojna supruga Cecilija roditelji su dvojice sinova, Stjepana (68) koji sa suprugom Milenom živi u Mariboru, i Vladimira (59). Ivan je za života postao otac, djed i pradjed. Sin Stjepan sa suprugom Milenom ima troje djece, Doroteu, Marijana i Andreju, koja ima dvoje djece, Luku i Nevu.
Tajnu dugovječnosti Ivan nam nije znao otkriti, no kaže kako je cijeli život naporno radio i da mu nije odmoglo! A sam Ivan za rođendan si je poželio da vidi svoje sinove kad oni napune stotku.
