Oživimo likove iz bajki

Knjižnica i čitaonica Šenkovec tijekom ljetnih školskih praznika svake godine organizira ciklus radionica namijenjenih školskoj djeci. Cilj je radionica omogućiti djeci da što kvalitetnije provedu svoje slobodno vrijeme. Prva radionica održana je od 6.srpnja do 10.srpnja 2009., pod nazivom “Oživimo likove iz bajki” (voditeljica je bila učiteljica Vesna Golub).

Djeca su svakodnevno vrlo aktivno i kreativno sudjelovala u svim aktivnostima. Na osnovu pročitanih priča i bajki, izrađivali su plakate i štapne lutke, pekli kolače vezano uz bajku, izradili mini-kazalište. Posljednjeg dana napisali su samostalno bajku i scensku igru (koju su odglumili) o zmaju, te napravili izložbu likovnih radova na temu zmaja.

Ostvaren je cilj radionice, djeca su se međusobno družila, a sklopljena su i nova prijateljstva.

Mini kazaliste

ZMAJ

Jednoga dana, nekoć davno, živio je jedan zmaj. Nije imao rep, imao je glavu. Imao je ruku kojom je mogao uliti vodu u bačvu i napraviti dobro ili zlo, samo nije mogao pisati tom rukom. Imao je i dvije glave, tri noge, nogu za skakanje, a na ruci četiri prsta.
Noge mu izgledaju    „ . : .“ .
Glave mu izgledaju   „ : „  .
On izgleda   „ : . . : . ) ) „ .
Jedan skakavac slučajno je skočio do špilje pokraj vulkana. Skakavac je znao čitati, pa dođe do zmaja i pita ga:
- Znaš li ti čitati?
Zmaj mu odgovori da zna, samo ne zna abecedu. Skakavca je upitao:
- Što je abeceda?
- Kako da ti objasnim? Poredana slova. No, želiš li da te naučim abecedu ili ne?! Ako ne, odskakat ću dalje! – odgovori mu skakavac.
- Želim! – brzo odgovori zmaj.
Nakon nekoliko dana, kad je zmaj naučio abecedu, odlučio je nagraditi skakavca – začarao ga je da može brže i dalje skakati i dao mu pehar. Skakavac je sretan odskakutao,a zmaj je čekao nekoga drugoga tko će ga naučiti nečemu novom i koga će također nagraditi svojim čarolijama.

Martin Josip Kocijan, 1.razred

DOBRI  ZMAJ

PRIPOVIJEDAČ: Bio jednom davno jedan zmaj imenom Artur. Bio je jako usamljen i živio je u špilji u pustoj šumi. Uvijek je osjećao kad je nekome trebala pomoć. Svako jutro je odlazio do jedne stijene po hranu. Veselio se kad bi tamo nekoga sreo i s njim se družio. Jednog jutra je ustao malo ranije  nego inače i čuo vrisak djevojčice. Letio je preko gustih šuma i zlatnih poljana, te se odjednom pojavio pred velikom jezerom gdje se utapala mala djevojčica.

DJEVOJČICA: U pomoć!  U pomoć, utapam se! Pomozite mi!

ZMAJ: Evo, stižem!

PRIPOVIJEDAČ: Zmaj je odmah poletio do djevojčice da ju spasi. Djevojčica se prvo uplašila, ali je odmah uvidjela da joj zmaj želi pomoći.

ZMAJ: Uhvati me za ruku!

DJEVOJČICA: Ne mogu, pokušaj sletjeti  niže!

PRIPOVIJEDAČ: Izvukao ju je van, a odmah zatim stavio na kopno.

DJEVOJČICA: Puno ti hvala! Ne znam kako da ti zahvalim…

ZMAJ: Volio bih imati prijatelja, pa ako…

DJEVOJČICA: I ja sam usamljena, siroče sam, pa bih se rado družila s tobom.

PRIPOVIJEDAČ: Od toga dana postali su najbolji prijatelji.

Mia Mađarić, Daren Premuš, Ivana Vrbanec

Nema slicnih clanaka.